Moram priznati da su mjeseci razmišljanja o životnim promjenama, i sva prošlogodišnja eksperimentiranja polako počela dovoditi do određenih spoznaja o samome sebi. Zapravo sam iznenađen i ovo dolazi u potpunosti neočekivano. S vremenom ću valjda uspjeti sve te spoznaje do kraja definirati i vidjeti kako će utjecati na tijek godina koje slijede.
Vrlo lijepo jutro jutros, čak ni tramvaj nije kasnio toliko kao inače, a planiram i ranije pobjeći s posla. Slušao sam, vozeći se, klasiku koja mi uvijek odgovara rano ujutro jer me polako razbudi i drži u nekom polusnu kada ni sam nisam siguran koje misli su stvarnost, a koje još ostatak iz snova. Iznenadilo me da se još nije razdanilo kada sam izašao iz stana, mislio sam da je oblačno jer je sve djelovalo sivo i bezbojno. Sljeme nije bilo crveno kao inače. Jutarnja menstruacija je izostala. U jednom trenutku, kada je skladba na slušalicama dolazila do vrhunca, uvidjeh kako se na istoku pojavljuju boje; ljubičasta, crvena, narančasta i kako se polako, kao iz jedne imaginarne točke nalik na svemirski vakuum, decidirano šire i urezuju u sivilo koje postepeno, ali sigurno bježi pred danom koji dolazi. To je razlog zašto volim glazbu u kombinaciji s realnim svijetom i zašto za glazbu uvijek tvrdim da je dio nečeg višeg, a ne samo niz tonova koji su stvoreni kako bi zabavili ljudski um ili potaknuli tijelo na ples. Pobjeđujem samog sebe u patetici, ponosan sam. Ili u dekontrakcijama.
Fascinira me na Zvijezdi jedna lampa kraj pločnika, koju pogledam nakratko svaki puta kada prolazim tim putem do tramvajske stanice. Najobičnija lampa, ali iz nekog razloga mi je vrlo draga. Kako se nalazi ispod hrastovog stabla (barem mislim da je hrast u pitanju) i kako je dio grana stabla obavijen oko nje, podsjećala bi me na to koje je godišnje doba. Posebno u razdoblju prošle godine kada nisam primjećivao svijet oko sebe. Ta najobičnija ulična lampa mi je davala neku čudnu utjehu, ne znam definirati kako i zašto. I sada je često pogledam kada prolazim, iako djeluje nekako sumorno (sumornije od mene, u svakom slučaju), nedostaje okvira od zelenila.
O čemu ja pišem. T_T
I tako. Treća kava (druga po redu iz automata) i ležerni petak na poslu bez previše stresa.
Uskoro bježim na proljetni dan koji se razlijao iznad Zagreba i možda je došlo vrijeme za proljetno čišćenje, s obzirom na to da tvrde kako zime više neće biti.
Hmpf. Neka!
I ljubi mi se. Ali s nekim do koga mi je stalo i tko se dobro ljubi.
Hmpf.
Stiže proljeće.
Očigledno.
Fascinira me na Zvijezdi jedna lampa kraj pločnika, koju pogledam nakratko svaki puta kada prolazim tim putem do tramvajske stanice. Najobičnija lampa, ali iz nekog razloga mi je vrlo draga. Kako se nalazi ispod hrastovog stabla (barem mislim da je hrast u pitanju) i kako je dio grana stabla obavijen oko nje, podsjećala bi me na to koje je godišnje doba. Posebno u razdoblju prošle godine kada nisam primjećivao svijet oko sebe. Ta najobičnija ulična lampa mi je davala neku čudnu utjehu, ne znam definirati kako i zašto. I sada je često pogledam kada prolazim, iako djeluje nekako sumorno (sumornije od mene, u svakom slučaju), nedostaje okvira od zelenila.
O čemu ja pišem. T_T
I tako. Treća kava (druga po redu iz automata) i ležerni petak na poslu bez previše stresa.
Uskoro bježim na proljetni dan koji se razlijao iznad Zagreba i možda je došlo vrijeme za proljetno čišćenje, s obzirom na to da tvrde kako zime više neće biti.
Hmpf. Neka!
I ljubi mi se. Ali s nekim do koga mi je stalo i tko se dobro ljubi.
Hmpf.
Stiže proljeće.
Očigledno.
Nema komentara:
Objavi komentar