Hmpf, nedjelja. Bilo je nešto lijepo u njoj, ali vrlo brzo je isparilo. Otvorio sam sve prozore, počistio stan, napravio mjesta na policama za stvari nove cimerice i skuhao ručak, onako preko kurca, tek toliko da imam nešto konkretno za pojesti, iako sam se prejeo maslaca od kikirikija tijekom dana. A sada sjedim uz kavu na kauču, popio sam magičnu tableticu od koje će mi emocije utrnuti pa na pivo s Poljakinjom iz Krakova i tipkam ovaj besmisleni blog koji sam s vremenom nekako zavolio.
Mislim da danas neću previše dužiti. Pogledao sam previše epizoda Please Like Me u zadnja dva dana pa sam sav romantičan i bljutav. Bio.
Sada samo osjećam tugaljivost jer su neki ljudi bez razloga zli prema meni. Možda sam zaslužio, a da ni ne znam, volio bih kada bi ljudi znali otvoriti usta i formulirati rečenice. Možda nije ni bitno. Petak 13. mi je inače bio bolji dan prijašnjih godina, nekim čudom. Od ovog mi se samo smučilo, ali mislim da mi je zapravo išao u korist. Naučit ću mnogo i ojačati svoju emocionalnu inteligenciju, s vremenom. Barem vidim koliko sam bolja, iskrenija i zrelija osoba. A Svemir će kad tad reći svoje.
Nema komentara:
Objavi komentar